Prošlo ljeto polaznica Iva Brčić odlučila je promijeniti zanimanje i upisati Program osposobljavanja za obavljanje poslova pomoćnika u nastavi u Učilištu za obrazovanje odraslih IDEM.  Iva danas radi kao pomoćnik u nastavi, na poslu koju ju svakodnevno ispunjava, veseli i za koji tvrdi da je njezin poziv!

Iva u nastavku opisuje razloge, iskustva i znanja koja je stekla tijekom edukacije i rada kao pomoćnik u nastavi:

“Još od malih nogu mi je bila želja raditi sa osobama s teškoćama i rado sam bila u njihovoj blizini jer sam mogla osjetiti njihovu neiskvarenost, čisto srce, dobrotu, čežnju za ljubavlju i prihvaćanjem. I sama sam bila ponekad isključena iz društva i doživjela vršnjačko neprihvaćanje koje pomalo mogu povezati sa osjećajem koji osobe s teškoćama nerijetko doživljavaju. Smisao ljudskog postojanja i života za mene je ljubav. Davanje i primanje ljubavi. Vremena u kojima živimo danas, na žalost imaju vrlo iskrivljene prioritete i moralne vrijednosti u kojima se ne cijene prijateljstvo, ljubav, dobrota, iskrenost, poštenje, a previše se teži za savršenstvom te se prosuđuje isključivo prema vanjštini. Nesavršeno, ne privlačno, oštećeno, problematično nije dobro došlo. Teško je biti sretan, a gotovo da rijetko tko spozna pravu istinsku radost. Spoznaja ljubavi i što znači biti prihvaćen i voljen je za mene veliki dar i upravo to je ono što me potiče na zahvalnost i darivanje sebe drugima.

Prije dvije godine sam saznala za edukaciju za pomoćnike u nastavi u Učilištu IDEM i upisala ju prošle godine sa velikim uzbuđenjem, entuzijazmom i očekivanjima da ću konačno raditi nešto što oduvijek želim.  Predavanja i vježbe te iskustva profesorica kao i drugih pomoćnika su mi otvorili vrata jednog, za mene novog svijeta i pripremili me za novo iskustvo koje sam započela u siječnju ove godine. Uživala sam svakog trena na „ našim vikendima“ u Učilištu i osobno smatram da je edukacija vrlo korisna i neophodna svima onima koji rade kao pomoćnici u nastavi sa djecom s teškoćama. Zahvalna sam na svemu što sam ovdje primila, doživjela i na svima koje sam susrela. Danas potvrđujem sebi da sam upoznala svoje zvanje i da ću se truditi dati ono što sam primila u samom radu s djecom kao i zalagati se da posao pomoćnika doista postane  i bude zvanje, a ne samo projekt koji traje školsku godinu.

Nakon iskustva koje sam stekla u ova četiri mjeseca od kako radim kao pomoćnik u nastavi, spoznala sam i potvrdila da je ovo doista moj poziv i da se time želim baviti te proširivati znanja i vještine kako bih bila što sposobnija pružiti drugima pomoć. Smatram da je uloga pomoćnika u nastavi za djecu s teškoćama nenadomjestiva i nužna. Voljela bih kada bi svako dijete koje ima teškoću moglo imati pomoć i podršku pomoćnika što često nije slučaj. Sam osjećaj davanja sebe drugima, darivanje ljubavi i prihvaćanje svakog ljudskog bića kao dar koji me može obogatiti i izgraditi, potiče me svaki dan da od sebe dajem najbolje što znam i mogu. Riječi koje su mi ostale duboko urezane sa predavanja iz Učilišta i kojih se svakoga dana prisjetim na putu prema školi su da dijete s kojim radimo, u školi mora biti sretno i da im mi to možemo omogućiti!

Zahvalna sam na svemu što primam preko uloge pomoćnika u nastavi i ovom prilikom još jednom želim zahvaliti svim profesoricama iz Učilišta Idem koje su me uvele u ovo divno zanimanje!”

Ono što možemo jest samo zahvaliti Ivi na marljivosti, trudu i ljubavi koju poklanja djeci s teškoćama u svom svakodnevnom radu i pruža im šansu za ostvarenje njihovih potencijala. Nadamo se da će Ivina priča nadahnuti i sve one koji žele doprinijeti kvaliteti života i zadovoljstvu djece s teškoćama.